HILJSON MANDELA - MANDELA EFEKT

Kaj taj man dela?

Na prvu pomislih da kasnim s recenzijom, no ukoliko je album stvarno dobar kakvim ga prikazuju reakcije publike, ovo bi trebalo biti pravo vrijeme, u kojem su se iste reakcije već pomalo slegle i možemo s dovoljnom dozom uzemljenosti pričat o realnom postignuću istog. A za otvaranje ovakve platforme, pogotovo na našim prostorima, mislim da nema aktualnijeg i boljeg albuma od onoga kojeg nam je Hiljson priredio sa "Mandela Effectom". Ni nepuna 2 tjedna nakon Hiljetovog solo prvijenca jedan od glavnih zaključaka bi bio da je sasvim jasno zašto se Hilje odlučio zagaziti u solo pustolovinu i prepustiti se glazbenim vodama da ga vode jer sudeći po Mandela Efektu taj put obećava brda i doline, no ostanimo na zemlji, jer ako ćemo suditi po onome sto se dalo cut, samo je nebo granica. No to čak i nije previse čudno, jer ako si ili die hard kukus fan ili prosječni slušatelj hrvatskog trapa, to se dalo za očekivat. Očekivanja su također popratile i činjenice u obliku brojki, komentara, podrške i svega usko vezanog. No, mi smo sebi dali za zadatak razlučiti koliko su brojke, komentari i podrška zapravo vjerodostojni biti činjenice kada se secira zvuk, inovativnost i trag koji nam je Mandela Efekt donio i koji će eventualno ostaviti, pa počnimo.

01 TREP NIJE UMRO Na prvu, po nazivu otvarajuće trake Hiljetovog prvijenca, daju se naslutiti dvije stvari, prva je to da bi se ovo moglo smatrati odgovorom na singl Ajs Nigrutina 'Umro je trep' na kojem gostuje Smoke Mardeljano, koji su doduše jedne od najvećih glava Balkana koje spadaju u kategoriju 'starog, pravog' rapa, dok bi se moglo smatrati kao i odgovor na Kendijev singl odnosno na singl njegovog alter ega Pabla Kenedija pod nazivom 'Trap je mrtav'. Ukoliko to i jest zamišljeno kao odgovor na isto, moram priznat da je malo, ako ne i malo više, salty. A ne želim ni spominjati drugi dijapazon shvaćanja naslova otvarajuće pjesme je to da Hilje eventualno misli (ili misli da drugi misle) da je trep umro od kada Kukus, High 5 i ostali trap preci hrvatske zamke nisu aktivni kao nekada, što je također potpuno u krivu, jer trep je širi, brži i aktualniji, no (možda bas zbog širine i brzine) ne i kvalitetniji kao prije par godina kada je bio u hajpu nastanka. U oba slucaja, trep nije umro, bravo Hilje, to si u pravu. Pjesma kao pjesma imam osjećaj da je zamišljena kao statement što i sam naziv pjesme govori, no kao sto i spomenuh iznad, po meni nepotreban i prelogičan i očit statement. Refren je dosta nekreativan, dok moram priznat da je lijepo Kizu čut na refrenu jer povlači sa sobom određenu nostalgiju na trenutke kad se trep rodio, što nije bilo davno, pa bi bilo čudno da je već umro. Na refrenu se ta doza nekreativnosti pokušala zamaskirati sa repetitivnim dijelom istog, sto zapravo i je svojevremena boljka mainstream trap pjesama danas, nije bitno koliko je glupo i dosadno bitno je da ostane u uhu i da se slušateljima da prilike da ponavljaju te linije sa izvođačem da bi se osjećali kao sam izvođač. No, zajebi refren, svi znamo da su versovi Hiljetova najbolja strana, stoga idemo dalje... al da, refren je lirički katastrofa, na stranu nekreativnosti i repetitivnosti. Ulaz u vers se doima kao nastavak na ref dok ne dođe do "kao prvo počivali u miru.." energetski povišenog dijela versa u kojem se odmah osjeti razlika i načimanje hiljetovog trap duha. Lirika je diskutabilna u najmanju ruku, kud se zbog cijele tematike čini kao da je Hilje isfrustriran repom tj. boom bap-om sto vjerujem da ga sad imam priliku pitati dal je? Rekao bi da nije, jer realno gledajući, nema ni čime biti isfrustriran jer da je neki rap/boom bap artist napravio diss na trap ili na njih, to nitko ne bi ni čuo, kamo li odreagirao na to, spomenući to, ne razumijem prikazanu Hiljetovu frustraciju prema bum beperima, al dobro, nisam hodao u njegovim patikama pa ni ne mogu razumit. Mada u komentarima sam vidio neke presumpcije na Hiljetove stavove iz linija tipa iz 2018. "nikad nisam škrt škrt" do 2022. "za pare sam najveće govno, nema koga ne bi prodo". Da sumiram, slažem se i s likom koji je primijetio a slažem se i sa Hiljetom. Svodeći se na izrečeno u prvom versu, Hilje se doima kao lik koji je prije 5 godina u trep hajpu pljuvao Stoleta, tram, slične i bum bep općenito kao nešto zastarjelo no istovremeno rispektajući sve te glave jer su napravile nešto sto nitko drugi do tada nije (čisto jer je Hilje po svemu sudeći (intervjui i sranja(za koje znam da ne pričaju toliko o osobi al njega otkrije energija jer je stvarno respektabilan))), dok sada, 5 godina kasnije, indirektno pljuje Stoleta i ekipu u ovom versu dok se rukuje i smješka s njim na snimanjima za koje se ugovorom vezao sa 24 sata iliti pobliže JoomBoosom. No hate, just facts. A ta činjenica baca i veo sumnje na liniju "ajde ne seri, vi ste fejk kao kečeri", štoviše, izmedu boom bap-a i trapa, trap je taj smjer koji je poznatiji kao smjer koji se vodi onom 'fake it til you make it'. Ulet u drugi vers, a i sam nastavak, manje vise opisuje aktualnu trep kulturu. Od brojanja do sedam (sto se može doimati inovativno i zanimljivo al je realno filer za nekreativnost) do završetka s "osam, izašo iz wc-a nos mi posran' sto indicira na drogiranje koje je najuže vezano uz trep kulturu, al koje kao sto smo i sami mogli saznati iz većine hiljetovih intervjua, nikada nije prakticirao (hahahah dobra, dobra). Najbolji dio versova su doduše energetski podizači vokala, kako ih osobno volim nazvati jer nisam glazbeno potkovan, i doubletime na izlazu iz drugog versa koji je doduše prvi i jedini put na traci uspio podići ovaj malaksali refren. HIGHLIGHT: Hiljetova bahato samopouzdana energija nositelja trap igre kod nas. Ocjena: 5/10

Ocjena je proizašla iz cjelokupnog dojma nekreativnosti i zbog nedorečene tematike, pogotovo lirički. Na pamet mi upravo pada Klinčev diss na Kendija koji je jedan od rijetkih 'rap vs trap' disseva uopće, a u kojem je klinac, osvrćući se na jednog pojedinca vise posrao rep kao izbornik trapa nego hilje na ovaj traci koja se doima kao da je upućena 'rap' sceni konkretno i kako se doima po njegovom stavu od 'trap' izbornika. Također, jedan od glavnih zaključaka jest to da: TREP NIJE UMRO. Stoga, ova ga traka nije ni oživila.

02 McLAREN (FT. RASTA) Mislim, McLaren je odavno van nekih luksuznih tipova automobila koji treperima ili ljudima padnu na pamet na prvu. Al baš zato bi ova traka mogla imat veću i jaču dugotrajnost od samog McLARENA, jer vjerujem da je ovo smjer kojim Hilje treba ići, a nekako i vjerujem da on sam želi, a to se vidi najbolje vidi po featu kojeg je izabrao, a i uspio dovesti na ovu traku. McLaren je po meni traka bez greške, na prvu mi se taj McLaren zabadao u uši čisto jer se rimuje sa pare i jer znam da ga Hilje nema (al kečeri su više fejk jebiga), mislim bilo bi mi drago da Hilje vozi Mclarena, al je ovo dobar put da ga zavozi, barem kod Šebalja. E i sad kad to spomenuh, Hilje kog jebeš, nemaš ni vozačku??? Šalim se brate, dovoljno je da traka vozi ko Mclaren, jer vozi. Klupski benger. Nemam puno više za reć od tog. Sve je na mjestu. Rasta je odradio malo opušteniji vers, meni se osobno doima da ga je odradio čisto da bude odraden, mislim, čuje se po gladi u vokalu i po shemici tko je od njih Rasta odavno, a tko tek postaje Hiljson Mandela. HIGHLIGHT: Prvi prechorus za najavu trap benger dropa te minimalna razina repetitivnosti. I da se razumijemo, Rasta je na traci, najveći highlight. Ocjena 8/10 Neki zaključak trake mi je to da su mi Hiljetov vokal i energija puno zarazniji i potrebniji od Rastinog, pod time misleći da je upravo potrebniji na sceni, meni osobno tho. Hilje izvuci iz toga šta trebaš, a ti Rasta nećeš ovo ni pročitat pa da se ne opravdavam, jebiga.

03 LOVA Prvi kontakt drilla i Hiljeta poznat publici. Kao, rekao bih, prvi, ujedno i respektabilan kontakt. Osobno, za refren se čuje da je zaslužna ona prva jebena freestyle shemica po kojoj se napisao sam refren. Melodija kul, lirika so-so, al zato su versovi došli sa sosom, pogotovo prvi. I kad spomenem da je lirika so-so to znaci da je dobra jer je hrvatski odvratan za pisat. Hilje ima milijun malih manevara za to izbjeći u versovima, ali mi je jasno zašto refreni nekad zvuče kako zvuče. Prvi vers, promjene tempirane vrhunski, toliko vrhunske da ne obraćaš pažnju na liriku, a mislim da je to ono što su doktorirali najveći zapadnjački treperi, tipa future i young thug, jer su oni, meni osobno, duša trepa kojeg danas poznajemo. Baš zato, to što su napravili s melodijom i energijom, mogućnost da te odvuku od lirike koju bace, jest ujedno i najbitnija stavka trapa, da te vozi, a ne da ga prepozorno slušaš. Shvaćam također zašto se i drugi vers doima slabije, a možemo reć da je osobniji, sto inače preferiram, zato što je pun kurac teško zaokružit i napisati traku na našem jeziku, i zbog tog ful rispekt i prije kraja ovog albuma, znam da ću se posrat po još nekim frazama do kraja, al uzimajuć u obzir koliko je naša lirika postala isfurana i klišejska, kad uspiješ napravit pošten SOLO album s dva versa na svim trakama to je presedan a da ne budeš dosadan i naporan slušatelju i da mu se doima da samo bubaš linije. Tako da, Lova je okej traka sa okej refom. Čisto okej, jer si dajem za pretpostavit šta je Hiljetu plafon. HIGHLIGHT: Versovi. Beštek. Rap Camp. Vidi me mama, sin ti je picka prodana al kupice ti stan. Ocjena: 6/10 Sasvim pristojna traka, stoga sasvim pristojna ocjena. Nema onaj x factor da bude jedan od nositelja albuma, al doduše, nema ni neku primjetnu manu. Love za Lovu.

04 NEĆE KURAC (FT. GRŠE)

Možda najgora traka na albumu, pogotovo kad uzmemo u obzir da je Grše na traci, a nekako imam dojam da to nije ista fan baza i da su s ovom trakom mogli (možda i željeli) spojit iste, mada, ne znam koliko su uspili.

Dosta isforsirana traka, ne znam koji je razlog da se uopće dogodi, a kamo li bude na albumu, vjerojatno samo imena. Lijepo je vidjet, ako se svodimo na kolaboraciju, da nema 'zle krvi' između Zagreba i Splita, ne znam jel razlog to što smo postali više tolerantni il to što smo postali vise pičke, al okej je za vidjet, što sama traka baš i nije za čut.

Stvarno, ne znam šta mi je gora ideja, iskoristiti takav mega balkanski hit poput 'Oce kurac' za ovako los sequel ili zvati Gršeta na taj part two da ga eventualno pogura. Nit je ovo part two, nit ga je Grše pogurao.

Iskreno, jedina pjesnička slika za vizualizirat koju sam dobio iz ove trake su Hilje i Grše u threesomu, a to mi je bas degutantno za vizualizirat, al eto bar su u nečem uspjeli, pjesnička slika im je kao i cjelokupna traka, relativno katastrofalna, osim ako ti u threesome fantaziji nisu 'bucko' sa roza pletenicima iznad tebe i ćelavi grubijaš iza tebe.

Uglavnom, dosta zajebancije, barem za mene, za Hiljeta ćemo čut vjerojatno na sljedećem albumu.

Refren - loš, versovi - mogu se doimati zanimljivo na trenutak kome je zanimljiva ovakva 'hehe zajebancija' tematika (a takve žalim sori jbg), sveukupno nepotrebna pjesma, što zbog sasvim uzaludnog iskorištavanja oće kurca po drugi put, što zbog u najmanju ruku diskutabilne predstave.

Nekad mislim da je cilj publike samo bit tu i poslušat, mislim da nema kritičkog duha da nema pokušaja razmišljanja i iznošenja istog, kamo li iznošenja istog, a bojim se, i razmisljanja. Za primjer ću ostaviti liniju "sinko ona može primit quattro, cinco, rolala se tu po krevetu ko palačinko" mislim da je publika dovoljno licemjerna da će samo Hiljetu propustit ovo razočaravajuće nedekliniranje rime na kraju linije.

Da ne zalutam...

HIGHLIGHT PJESME:

Da ne bude da samo serem, highlight trake bi bio ovaj saucy drop na Willy Wonka, svakako. Grše nema svijetle točke, jebiga. Ako je bađ moram pronaći, svjetla točka bi bila da se ne upušta prečesto u ovakve avanture koje nikako nisu za njega, a ovdje dobro čujemo i zašto. Gili, gili.

Ocjena: 3/10

Da se razumijemo, kad kažem da je traka katastrofa, ne mislim na traku kao traku u potpunosti, da su je izbacili neki dečkići što se probijaju vjerojatno i žele ić u tom smjeru bi još donekle i bilo 'kul', al vjerujem da Hilje može i želi puno vise od toga i gledajući njegov spektar muzikalnosti i kreativnosti, može se reci da je ova traka flop, pogotovo kad uzmemo da su dva najaktualnija (t)repera u Hrvatskoj na njoj.

Vise sreće drugo put braćo, a bome i pameti!

05 CURA S KVARTA Ovdje neću duljit previše, iskreno ako ću zanemarit tematiku, tekst i hiljetove vokalne akrobacije kako bi postigao od ove trake, bojim se, točno ono sto je htio, traka je čak mogla bit dobra jer beat ima potencijala za neki ljetni hit, kao i same melodije. S time izrečenim, žao mi je sto je Hiljetovo prvo (koliko ja znam) koketiranje sa afrotrap instrumentalom ispalo ovako. Sve shvaćam, ne treba sve imat poantu i neku po(r)uku, ne treba se ni Hilje ograničavat, blagoslov je uopće imati želju izać iz svojih okvira, a kamo li to i napravit. No, mislim da se mora poznavati distinkcija između dobrog i lošeg. Tako da, kada bi odstranio Hiljeta iz ove jednadžbe, imao bih dojam da slušam ljetni comeback hit Shake Zulua i Kuzme di su nekako uspjeli nagovorit Krankšvester da im napiše tekst. Al ne Krankšvesterovski, neg malo još gluplji, bas za Shaku i Kuzmu. Mislim, sto vise slušam, ne znam jesu mi ove cadence i intonacijske finese smiješne il tužne, boga mi. Čuo sam da je na Podcast Inkubatoru Hilje ovu pjesmu izdvojio kao onu koja mu je bila najzabavnija za snimat, nekako se ne čudim, al jedno je zabava Ivane, drugo je projekt za koji želiš da te gurne u top tier balkanske glazbe, iliti na sami vrh kako si spomenuo (u pozadini svira Corona - 23). Sve u svemu, ne znam šta ova traka treba predstavljat, sprdnju na afrotrap wnb raf camora artiste li pak nešto za osvježiti album. Vidio sam da nekim ljudima u komentarima ništa nije sveto pa tako iznose tvrdnju, da je ovo najbolja traka na albumu? Dajte molim vas braćo, ovo nije vrijeme za zdrav razum, al nismo valjda toliko baš pukli. HIGHLIGHT PJESME: Hiljetova nenormalna vještina da zamaskira sve žanrove i podžanrove svojim melodijama, flowovima i intonacijama koji su, po meni osobno (i od ranije) najunikatniji na Balkanu. Nisam tražio potvrdu za tu tezu, no ovaj album je došao u obliku iste, jer koliko god da se meni nešto osobno sviđalo ili ne, skill-wise i talent-wise, Hilje me ne prestaje iznenađivat.

Ocjena 4.5/10

Ocjena se čini čak i pretenciozno, s obzirom na gore spomenuto, no, refren i predrefren melodije koje su odlično zamišljene i sam beat u kombinaciji s time ima masu potencijala, stvarno štetica da smo od toga dobili ovakvu pjesmu.

06 MBAPPE Najkraća i najefikasnija traka na albumu, kratko i jasno. Bas teški benger na kojeg će se izliti znoja i znoja flexajući po klubovima. Zapravo dok recenziram ovu traku shvaćam da je puno teze recenzirat dobre trake nego lose, jer se nemaš za što uhvatit. Al to je tako u životu, loše uvijek ostavlja jači dojam od dobrog (klasični primjer dodeš iz škole kazes dobio sam tri petice i keca da bi uslijedilo pitanje, pa kako keca? iliti objavio si neki svoj kreativni sadržaj i 90% komentara je pozitivno al ovih 10% negativnih ti ostavlja jaču i dužu emociju) jer je teze biti zahvalan nego nezahvalan. Beatove (još) ne komentiram mada je on taj koji nosi ovaj refren, refren nije nešto spektakularno, ali je baš ono sto treba bit za ovakvu traku, i shematski i lirički. Versovi su u najmanju ruku kidanje. Prelaz iz refrena u prvi vers čak i nije toliko osjetan jer su mix vokala i energija dost slični, ali onda skok na visoku četvorku (hehe) 'kapital, matematika' uz paralelno gradiranje beata je, meni osobno, baš baš legao, te je podigao cijelu traku i oduševljen sam sto ga je Hilje strukturno zadržao i na drugom versu, odnosno smjestio u oba. El Bahatte punch također odnjeo ono što je trebao, pogotogo sjetivši se prve trake s albuma. Ulet u drugi vers također takav da bolji upravo ne mogu zamisliti, to govori dosta. Ta nabrijana dobropoznata Hiljetova energija koja je, kako uvijek, tako i sada nepogrešiva, je odradila svoje. HIGHLIGHT : Ovdje ih ima više doduše no većinu već spomenih gore. Beat prije svega, o kojem ćemo kasnije, do refrena koji je kako već rekoh točno ono sto treba bit pa do versova koji su zaklani. Traka je klupski benger, i kako na prvo slušanje, tako i na svako sljedeće, top 3 traka s albuma. Ocjena 9/10 Mislim da je ovo smjer u kojem Hilje želi odnosno treba ići. Ne najkonkretnije i ne uvijek svakako, al ovako nekako taj smjer zvuči okvirno, mada ko jebe mene, on zna bolje, ja sam samo ovdje da filozofiram o njegovoj glazbi ko da znam neki kurac. Mada znaš šta, kad već tako kažem, postoji jedan jedini ispravni smjer: SAMO JAKO NAPRIJED - MBAPPE!

07 GORI SVE (FT. PALAC)

Prije svega: znam da mi eventualno dijete neće ić u vrtić Čigrići. Bajdvej kakvo je to glupo ime vrtića? #cancelcigrici

Maloj je palčina u pički, a nama je Palac još uvijek živ i dobili smo mali glimpse možda najprirodnije nahajpanog hrvatskog trap artista ikad. Jebote Palac ja nisam nikad bio fan mada si radio jebenu ziku, al volio bi da se vratiš samo zbog nostalgije na taj period svijeta u mom životu, a i period mog života u tom svijetu.

Vjerujem da je ova traka, odnosno feat na istoj, najveće iznenađenje albuma, mislim da se to vidi i po feedbacku publike koja je najviše reagirala baš na ovu traku i za koju se čini da neće nikad prebolit Palčev preran odlazak u trap mirovinu, pogotovo kad ih prejebe ovako s jednom trakom i digne im nade da bi ih srušio izjavom poslije trake kako se dugo očekivani comeback ipak neće dogoditi. Palac, brate, ko život si, znaci, jebeš nas sve. Al salu na stranu, Palac mi se doima kao straight up lik.

Uglavnom, traka kao traka, hm, šta reć. Mene nije osvojila, možda baš zato što nisam ni Hiljetov ni Palčev die hard obožavatelj pa na mene taj feat nije ostavio nit neki utjecaj nit neki dojam.

Palac mi zvuči isto kao i prije, odnosno kao i uvijek, zarazan vokal, baš njegova unikatna melodija koja paše savršeno uz taj vokal sto mi je uvijek davalo dojam nekog dječačkog, zaigranog trapa, doduše, ne ničega preozbiljnog, ali da nitko ne može reć da je Palac loš, nije, ni blizu.

Ovdje se osjeti da je veći fokus trake bio na Palcu, kojem mislim da je ova shemica došla puno prirodnije i lakše neg Hiljetu, imam osjećaj (pogotovo nakon što je Hilje u podcastu taj osjećaj potvrdio vokalizirajući ga) da se Hilje baš baš potrudio za ovaj vers da zaokruži ovaj neočekivani surprise feat na najbolji mogući način, i mogu također reći da je u tome i uspio.

Refren je, kao sto rekoh, tipični Palac, njegov vers također, ne osjete se neke velike promjene u flowu i melodiji kao i inače kod njega, ali čovjek samo zapapri malo promjenom zadnjeg sloga i i dalje zvuči bolesno.

Hiljetov vers bolestan, svaka promjena na mjestu, čuje se da tu on Hiljuje. Ulet u vers jedino malo diskutabilan, al vjerojatno je to do mene osobno jer ne mogu pojmit disonancu između "padaju padaju zvijezde na krovove" Hiljeta i "palac maloj kuji gura palcinu u picku" Hiljeta. Al shvatih da ljude danas licemjerje ne dira toliko, jer kud su sami pobornici istog, kud kako bi Kendrick rekao 'where the hypocrites at? what comunnity feel they the only ones relevant'.

HIGHLIGHT PJESME:

treba li puno pričat o highlightu?

imate jednu šansu za pogodit.

pa da, nije bilo teško, jelda?

PALAC COMEBACK VERS, s time da se ipak ne vraća jebiga.

Ocjena 6.5/10

Da na albumu ostavljamo 6 dobrih i odbacujemo 6 lošijih traka, ova bi ostala na albumu. Hilje i Palac su zanimljiva komba, i ostaje nam jedino nadat se (tj.vama jer mene boli kurac manje vise) da ćemo opet nekad imat priliku cut ih zajedno na traci.

08 SURBEE

Dok ulazim u recenziju ove trake, jako mi je zanimljiva činjenica da je Hilje na solo prvijencu uspio pokriti sve bitnije podžanrove modernog trapa, i klasični trap i afrotrap i drill, a evo na ovoj traci i rage. Rage je za one koji ne znaju pravac, koji je izrodio Playboy Carti ili bolje reci koji je izrodio Playboy Cartia. Zasto Carti? Jer je on najpoznatije lice tog podžanra i ne znam da li ga je stvorio, ne bavim se tako glupim 'povijesnim' činjenicama, ali znam da ga je iznio među mainstream publiku. Samim time, na ovoj traci se čuje ogroman utjecaj Cartija, kako od toga da ne razumiješ kurca tako do toga da, jebiga, vozi, a teško bi bilo da ne vozi uz ovaj nenormalno nabrijan beat.

Traka nije nešto što bi ikad sam poslušao, al na nekim supstancama u klubu, vjerujem da bi odlijepio, dap.

Iskreno, ne znam koliko ovdje ima smisla pričat o versu, refrenu i muzikalnim aspektima trake, nit je slušam tako, nit je čujem tako, jedino što mogu zamijetit je da me beat voza više od Hiljeta na njemu, što je stvarno rijetkost. Al mislim da tu ne pričamo o Hiljetovom podbačaju, nego o tome koliko je beat nenormalan. Miho Will Made it.

HIGHLIGHT PJESME:

BEAT

Ocjena 5/10

Rage nije nešto sto po meni ima mjesta kod nas na sceni jer je prezatvorena za takve egzibicije, pogotovo za razliku od gore spomenutog i izvedenog tipa drilla i afrotrapa. Neka je Hilje odlučio sjest na to i nek ide život. Čuo sam i gore trake od ove. I da, mislim na ovome albumu, ne općenito.

09 KANYE KIM

A jebote Hilje do kad ces? Evo nakon moje obzervacije o podžanrovima i okušavanju u svakome, evo ga na nekom pop-drillu, mada sad kad slušam, možda bi bolje zvučala traka da je osla bas u pop smjeru i da se taj drill malo zanemario u ovom slučaju. No, kako god okreneš, koliko su pjesme dobre pojedinačno je pitanje za sebe, a kako se Hilje pozabavio njima i sjeo na njih je pitanje za nešto drugo, a odgovor na to pitanje je: jebeno.

Meni je mainstream pop inače guilty pleasure, to je valjda proizašlo iz toga da se nikad nisam trudio bit ekstremno drukčiji, da ne budem isti ko ekstremni drukčijaši. A hilje i pop, iskreno, idu zajedno, barem po meni, a imat ćemo priliku to još čut i potvrdit, siguran sam.

Shemica pristojna, malo klasično pop-ovski, repetitivno.

Razumijem Kim Kanye usporedbu (Hilje mi i pari da je Kanye u njihovoj vezi), ali Donald i Melanija su mi teški cringe, al taj teški cringe čak i splasne u normalni cringe kad dođe do Kaleta i Buranije. Kužim lokalno-balkanski humor al me nemoj jebat sad bas Hiljsone. Mada opet, publici je taj 'punch' u refrenu zanimljiv i smiješan koliko vidim, al da je alkoholna supstanca, meni bi bio punč. Eto sad vidite sta smatram takvim humorom.

HIGHLIGHT:

Najbliže prirodnom Hiljetovom vokalu sto smo čuli koji mi, shvatih na ovoj traci, bas pase, plus voxovi na beatu su svjetski pronađeni i tempirani. Nek je Bucko našao svoju Kim, iskreno, zajebi album, to mi je bas prekrasno za vidjet.

Ocjena: 4.5/10

Zakljucka nemam. Pitajte Hiljeta, mozda ce vam on znat objasnit isti.

10 JOS OVU NOĆ (FT. Z++)

Evo nas, pa meni čak i napokon, a vjerojatno i vama, ako ste uopće izdržali do ove faze teksta, ispričajte me na opširnosti. Moglo je to izgledati i ovako: 'Hiljson Mandela nam iz dana u dan i iz projekta u projekt dokazuje zašto ga mlada publika, koja danas pokreće sve trendove, toliko sluša, prati i iščekuje. Hiljson je sa ovim remek djelom prikazao da spada u sami vrh novog vala domaće glazbe te da minuciozno gradi karijeru na svakom detalju na kojeg se fokusirao putem. Mnogi puno, regionalno gledajući, poznatiji umjetnici mogu samo zamišljati da dostignu brojke i pune dvorane kako to, samo Hiljson Mandela upravo radi.' Uglavnom, okej je sve to, al nemojte me jebat, tako da poštovanje za svakog ko je dogurao sa mnom do ovdje, vaš posao ovdje je lagan, moj je malkoc teži, no Hiljsonov je daleko najteži, tako da svakako njemu najveći rispekt, a zbog toga koliko se on potrudio za ovaj projekt, zbog toga sam se i sam potrudio s recenzijom istog.

No, da se vratimo na glavni singl s albuma, odnosno da počnemo s njime. Očito je zašto je ovo izdvojeno kao glavni singl s albuma, feat je na razini, kao i ostali, ako gledamo po imenu, ali bi ova pjesma bila singl i da je sam Hiljson bio na njoj, Z++ joj je samo dao dodatni element koji je bio potreban.

Po meni, mada to rekoh ranije za Mbappe, ovo je put kojim Hilje treba ići. Ovdje prvi put možemo osjetit da je Hilje prerastao Kukus, možda to neće dobro sjesti ni Kukusu ni Hiljetu, prvobitnima zbog viska ega a drugome zbog poštovanja kojeg sigurno ima napretek za ekipu s kojom je započeo cijelu priču da bi uopće mogao doci do ovog solo dijela svog/njihovog puta.

Jos ovu noć je prva drill traka na našim prostorima koja je došla u radio etere, i po meni ce se kao takva pamtit, a ako neće, trebala bi.

Shemica je, gledajući je iz svih aspekata, praktički savršena. Pogotovo ako je gledamo kroz percepciju prijašnjeg materijala s albuma, nemjerljivo.

Refren je pjevni/melodijski Hilje, a tog Hiljeta baš volim(o). Tema klasično ljubavna, jedino što danas prolazi, uz mainstream depresiju, koja će tek doći kod nas na istok. Ne bojim se ubojica nego drugog lica kojeg svako ima. To ću vam reć.

Masu mi se sviđa kako je Hilje na ljubavnoj tematici, na radio eter pjesmi obranio svoje stavove i nepobitnu ljubav prema glazbi/trepu iz kojeg je izrastao, a da ni ne osjetiš da je tematika promijenjena. Mislim da je to dodatna dimenzija koja podiže ovu traku na nivo koji stvarno rijetko koji novi artist može zamislit, kamo li odradit.

Nimalo dosadna pjesma, ni najmanje.

Hit, kakvog, ne želim reč da zaslužuje ovaj album, al kakvog Hilje definitivno zaslužuje.

Struktura Zvijevog versa je jasna i slaže se na klasičnu mainstream abab strukturu, ali to je najmanje bitno, jer nas Hilje uvede u traku na savršen, dovoljno osoban a dovoljno banalan način lirički, flowovi su na špagi, žalosno je reci 'ko po špagi', jer stvarno jesu i ZAKLJUČAO BI SE U SOBU bez mobitela da ne spomenem beat, al se jako trudim to ostavit za prigodniju sekciju.

I normalno kada dode jedan Z poslije jednog Hiljeta na traku, budimo realni, teško je tu pogriješiti.

Ovo je s razlogom singl i s razlogom nositelj albuma.

Iskreno se nadam, što zbog samog Hiljetovog talenta, što zbog njegove osobnosti i što zbog njegovih ambicija, da se preko ovog projekta zasitio s eksperimentiranjem i pronašao pravi pattern, jer ga ja, i svako drugi sa imalo smisla, sigurno vidimo i čujemo.

HIGHLIGHT:

Možda najbitniji highlight je to da je Hilje uspio zasjenit drill beat što baš i nije običaj u drill kulturi, jer je tu beat ono prvo i glavno sto nosi traku, vokali kakvi god bili, manje više često služe kao pojačanje instrumentalu. A s ovom trakom je Hilje, čini mi se, dao nesvjesnu smjernicu svim budućim drill artistima, da ne trebaju bit oni na drillu, nego drill na njima, i ako nisi Pop Smoke, tek če tada dobro zvučat.

Ocjena: 9.5/10

Da se razumijemo, ovih pola boda do desetke sam samo ostavio za neke buduće Hiljetove pothvate. Singl s razlogom. U kompletu, najbolja traka na albumu, mada znam da nas kasnije čeka sotona s glazbenim umijećem, no o tome ćemo kada dode na red.

Kako god okreneš, ovo je ono sto Hilje želi i može, i jedini kojem dajem za pravo da me ispravi je on sam.

11 SAM U MRAKU

Svi znamo ko je Hilje, tj svi mislimo da znamo, a nitko nemamo pojma kurca. Ono što sam ja saznao o Hiljetu, ne poznavajući ga, da je najnormalnija osoba u Kukusu i prolly na sceni, al tu možemo pričati o kako čijoj definiciji normalnosti, o ničemu više. Samim time, Kukus nije bezveze ono što jesu, jebeš i vokal i glazbu i sve (možda sve osim tajminga), ali su oni to što jesu jer su pojave i samim time, ne nužno, al vrlo vjerojatno jebeni likovi, ili za sebe, ili drugima, oboje ima sličnu ulogu. Zbog čega to govorim, pa zbog toga jer eto u džumbusu cijelog albuma, imam osjećaj da ovdje slušam onog Hiljeta kojeg smo rijetko imali priliku čut a koji je najbliže njegovom, tj. njemu, svom hiljetu. I mislim da to moramo cijenit. Šta mu, spomenući to, zamjeram, to je razina koliko podilazi okruženju i očekivanjima istog time zanemarivajući samog sebe (mada to svi radimo svakodnevno). I kroz cijeli taj sustav, ne sviđa mi se ovo bezazleno koketiranje sa mental healthom, al kao, znam da je to hilje, pa mu opraštam. Al opet ne recenziram svoje mišljenje, recenziram njegovu glazbu upravo, a na ovaj stvarno, JoomBoos od albuma, čak se ovakva traka i uklapa, jer je s njom pokrio još jedan žanr, ozbiljniji, ljudskiji, osobniji i prisutniji, što, da se naslutit, ja osobno preferiram. Minimalan beat, emocija kao da nije maksimalna, kao da je više ponuđena slušatelju, što vjerujem da i je, al Hilje ak želiš bit sa mnom u mraku (no homo), daj mi Hiljeta koji upravo sada je sto je a ne onog koji nešto želi postati. HIGHLIGHT PJESME: Hilje koji je iskren i svoj. Ocjena 7(.5)/10 Zaključak došao u obliku ocjene, koliko god da preferiram osobno neke stvari, trudim se i trudit ću se bit realan s vama. Dobra stvar za neki takav projekt za takvu publiku, ako već želi(mo) sortirat istu. A na ovom albumu mi se čini da više služi kao instrument približavanja publici.

12 VRAG NA VIOLINI

Osobni favorit, vjerojatno ne samo meni.

Na ovoj traci je, imam osjećaj, Hilje iskombinirao sve ono što nam je na albumu predstavio do tada i za takvo nešto nije mogao odabrati bolju podlogu od ove drill tamburice kojom daje do znanja, još jednom, kako čovjek spaja nespojivo.

Ovo je pravo, iskreno, Hiljetovo koketiranje s mentalnim zdravljem, gdje svoje daje na vidjelo a ne pokušava (u)tješit tuđe.

Refren je toliko jednostavan da je kompliciran, a ono što ga je zakompliciralo je lirika koja čak kroz refren daje sfere za promišljat je, što inače nije običaj kako ni za Hiljeta, tako ni za veliku većinu trap artista.

'Na kraju nisam ni poseban..'

Taj drop i ulaz u vers s tom jednostavnom lajnom koju ispisah tisuću puta, vjerojatno ne dira samo mene, nego svakog pojedinca koji je svjestan svoje vrijednosti al zbog manjka akcije za dokazivanjem iste, (svaki) dan po dan, dopušta da da je gubi i da se utapa u sivilo sveokružujuće prosječnosti.

Vers je britak i jasan, a i dalje jebački zvučan. Zato sam se ranije tako i osvrnuo na pojedine trake, ne samo zato što su po općenitim kriterijima, slabe ili slabije, nego zato što je ovo ono sto Hilje može i zaslužuje radit od glazbe i s glazbom, tipa ne mogu si pojmit da "Neće Kurac" i "Vrag na Violini" izvodi i piše isti lik. Možda ja imam problem sa duplim standardima i dvostrukim mjerilima, svjestan toga da bi u jednom trenutku bio 'ma treba jebati sve te kurve' a u drugom 'toliko mi je žao sto žene ne poštuju sebe onako kako ih ja poštujem'. Tako da, slušajući i pišući o ovoj traci bi možda povukao neke preduboke analize prijašnjih traka jer nisu zamišljene kao takve. Al' koliko god me ova traka navodi na takav stav, tako mi i daje za pravo da potvrdim ono što sam ranije iznosio. Jer jebemu mater Hilje, sam si rekao da zeliš biti top artist na našim prostorima, ovo je put, nije to cura s kvarta ili neće kurac ili trep nije umro.

Uglavnom, ova traka jedina na albumu ima ono nešto, sto bi me u neočekivanoj random situaciji eventualno natjeralo na plac i otvorenu emociju, nijedna druga. Jos ovu noć je kreativna mainstream šablona koja samom 'inovativnošću' stvara podšablonu, al sta čini razliku izmedu ove i svih ostalih pjesama na albumu je srce. Znam da su ljudi emocionalno zakržljali i znam da malo to ko osjeti, al oni koji si nisu (još) dopustili izgubit se u potpunosti, osjete ovo, i znaju da nisu bas tak posebni kako su mislili, i kad ih Hilje kroz svoje patike dovode do toga do to osjete i o tome razmišljaju, znaš da je napravio dobar posao.

U lirici se može osjetit Hiljetova želja, a po meni i mogućnost, da opravda neke prijašnje postupke, mada kmice koje su ga zbog istih otpisale, nisu čak ni to zaslužile, a svako realan ko je pratio Hiljetov put se može potapšat po ramenu jer je bio dovoljno svjestan da je to najbolji put kojeg je Hilje tad mogao odabrati, a na kraju dana očito, i morao je.

Glazbeno gledano, nema se šta puno za pričat, još jednom je Hilje pokazao koliko barata svim stilovima i (pod)žanrovima, na versovima je prikazao već puno puta primjećene zavidne promjene flowa, s time da ga je ovdje još upotpunio s zavidnom lirikom, zapravo nije da je zavidna, neg je njegova, i osobna je, i to se osjeti, i toga jebeno fali ljudi moji!!

Ja osobno težim ka lirici, al sad vidim i zašto, a nadam se da bude i Hilje. Jer trake, sa najboljom lirikom su najbolje trake na albumu.

Coincidence? I think not.

I ne samo da su najbolje, i bit ce najdugoročnije, al to ce vrijeme pokazat, ja ovime sigurno neću.

Savršena traka za zatvorit album, tj. za eventualno otvorit sljedeći sa ovom trakom kao zadnjom na prošlom.

HIGHLIGHT PJESME:

S ovom trakom, album kao cjelina je dobio kakav takav smisao. Oni klošarčići koji su pisali 'oćemo starog Hiljeta' su preko ove trake mogli osjetit Hiljetovu samopouzdanost u sve te prijašnje poslovno-poduzetničke poteze koji se njima nisu svidjeli, a Hilje ih je, ponavljam, morao povući, jer mi zvuči kao da zna gdje će ga to odvest, a iskreno, meni je oduvijek tako i izgleda(l)o.

Ocjena 9.5/10

Pisajući ovo, rado bih smanjio ocjenu za 'još ovu noc' sa 9.5 na 9. Ali neću, postoji jasna razlika između strukturnog radio hita i main album trake s razlogom, jer kod (mainstream) artista postoje dvije kategorije, ono što oni vole i ono što publika voli, moja iskrena želja Hiljetu za budućnost je da zajebe želje i aspiracije publike, mada znam koliko vokalizira težiti fanovima jer su ga oni 'stvorili' i 'sve mu dali', no to kolikim dijelom je istina, tolikim i nije. Hilje, bog/alah/kreator te stvorio a ti si sve sto si mogao kao svoj maksimum na trenutke dao njemu, odnosno sebi, i to nek te vodi. Kakva jebena publika, prošla su vremena političke korektnosti.

---

PRODUKCIJA:

Napokon smo došli do ovoga djela. Produkciju, kao i mix i master cjelokupnog albuma potpisuje Mihovil Šoštarić, široj publici poznat kao Lockroom. Lockroom je trap javnosti postao poznat većinom kroz kolaboracije sa Gršetom te Vlahom Arbulićem, s kojim je pokrenuo i digitalni label - Rèpublika. O njemu ne znam puno osobno, niti se puno može saznati, no mislim da njegov zvuk govori dovoljno sam po sebi. Ovo je, kako Hiljetu, tako i Lockroom-u vjerujem već sada najveći uspjeh u producentskom svijetu jer se tek kroz Hiljetovu versatilnost mogla čuti i nevjerojatno široka lepeza zvukova na kojima Mihovil radi. Samim time, nakon ovog albuma i svega prikazanog na istom, od milja sam ga počeo zvati - Miho Will Made It, jer je ovo možda najbliže svjetskom zvuku sto je ponuđeno na našoj sceni u zadnjih dugo vremena, od instrumentala do zacadujuce preciznog mixa i mastera, no ne samo preciznog, koliko i kreativnog.

Ne znam kako je došlo do ove suradnje, ali mi je svakako drago što je, a vjerujem i njima dvojici, pogotovo Hiljetu, jer su već na ovom prvom (vjerujem od mnogih) zajedničkom projektu, pokazali da su vjerojatno na vrhu svojih branši regionalno po kvaliteti i širini zvuka.

Nema smisla svaku traku secirati produkcijski, niti ja imam znanje i muzički vokabular za to, no ono što mogu sa sigurnošću reći jest to da su beatovi na svih 12 pjesama definitivno bez mane, i da svaki ima ono nešto, sama činjenica koliko se žanrovski razlikuju govori puno o kreativnosti i uhu ovog zagrebačkog prodigya.

Sve riječi hvale za Lockroom-a, kako za beatove, tako za cjelokupni mix i master, te prije svega ideje. Mix i master, kako samih beatova, tako i Hiljetovih vokala je u najmanju ruku fascinantan, i nijedan zvuk niti odskače, niti bode u uho, te stvarno, s te strane, produkcijski je album na svjetskom levelu, normalno, da nije ovog ludog versatilnog Hiljeta to ne bi mogli ni čuti na pravi način (u glavi uspoređujem produkciju Grsetovog albuma s ovim, zbog čega to i spomenih).

Sve u svemu, ukoliko se ova kolaboracija nastavi u budućnosti, a ne vidim razloga zašto ne bi, s vremenom bi stvarno mogli uživati u blagodatima hitova iz njihove kuhinje kakvi se ovdje još nisu imali priliku čuti.

Ocjena produkcije: 10/10

Kapa dole još jednom.

ZAKLJUČAK:

Evo nas napokon na kraju, za prvu recenziju, ne znam koliko sam vas smorio dragi čitatelji, no imate priliku izrazit svoje (ne)zadovoljstvo, kako mišljenjima, tako stilom pisanja i cime god trećim dolje u komentarima, te me slobodno ispravite ukoliko sam negdje, na činjeničnoj bazi, pogriješio. Mišljenje o trakama, nažalost ne možete ispravit, jer je moje. No, neovisno o tome, mišljenja o istima možete ostaviti ispod posta, ili ako vam je zanimljivije barem popis traka s vašim subjektivnim ocjenama.

Da se osvrnemo konkretno na zaključak albuma.

Preslušavajući album sam se trudio ne doticat i ne citat previse komentare ljudi na youtube-u kako bih mogao zadržati osobnu percepciju zvuka bez previse utjecaja vanjskih faktora, koji bi svakako vise pomogli nego odmogli, no bit ce još albuma i singlova, a samim time i recenzija, za to ne brinem.

Sami album se zbog raspršenosti zvuka u svim smjerovima, ne doima kao album, nego više kao neki mixtape, eksperimentalni mixtape. Jer kako gore spomenih album nas je proveo kroz jako puno podžanrova trapa i jako puno, po meni, dosta nedodirnih tematika. Od pop-drilla, rage-a, afrotrapa do uobičajenog 'normalnog' trapa te naposljetku i drilla koji prevladava kroz cijeli album, što za današnje aktualno stanje u svjetskoj glazbi, pobliže u svjetskom trapu, nije uopće čudno.

Sam, osobno, nisam neki fan drilla, jer sve trake zvuče dosta slično i rijetko tko se zna s njima poigrati i učinit od drill beata plodno tlo za različite melodije, flowove i emocije. I onda je tu došao Hiljson Mandela. Već godinama svrstavam Hiljsona pod etiketu, meni osobno, najboljeg ili barem top 3 MC-a u Hrvatskoj te sa sigurnoscu mogu reci da je Hiljson još jednom pokazao zašto to mišljenje pije vodu. Na stranu krajnje upitne tematike i lirike na pojedinim trakama, na stranu nekohezivna struktura albuma, također lirički i tematski, eventualno i zvukovno, na stranu određene doze nekreativnosti koje se osjete također kroz pojedine pjesme, Hiljson je još jednom dokazao, da rijetko tko, a cak vjerojatno ni nitko, na našim prostorima ne može parirati njegovoj vještina sjedanja na beat, odnosno preuzimanja cijelog beata, njegovoj inovativnosti flowova i melodija, samim time i unikatnosti istih, te njegovim vokalnim finesama koje odvode trake na potpuno drukčiji nivo.

Drugi dio albuma je puno slušljiviji i konkretniji od prvog dijela, jel, meni osobno, što se da i zaključiti iz priloženih ocjena. Dok sam preletavao komentare na ovim pjesmama kojima nisam preoduševljen, dala se prepoznati konstanta branjenja Hiljetovih "glupih" odnosno losijih linija i tematika kroz namjeru i humor iza istih te kako je to zapravo jedna ogromna ironija i sprdnja na cijelu scenu, a još se uz sve to sprda i na sebe, što sve te glup(lj)e linije valjda opravdava ili šta vec. Meni se sviđa taj element sprdnje na sebe, on mi je i zabavan i poštujem ga, jer u ovoj pretjeranoj cancel kulturi, ako se ne isprdaš prvi, budi siguran da će određena nekolicina taj zadatak preuzet na sebe. Sad tek shvaćam koliko je u Eminem u zadnjem 8 Mile battle-u bio daleko ispred vremena. No da, što se tice tih nekih sveopcih ironija i sarkazama iza albuma i lirike, možda je do mene, ali ja ih ili ne prepoznjem uopće ili mi nisu nešto pretjerano smijesni, a ni zanimljivi.

Ako si die hard Hiljetov supporter, vjerojatno drkaš na cijeli album otkad je izašao, i ako si ispod 20 godina, postoji velika šansa da su ti se svidjele sve one trake koje se meni nisu, i to je ljepota mišljenja, jer se razlikuju od osobe do osobe i jer ih svi imamo, kakva god da ona bila. Ako si iznad 20 godina, i voliš mentalno naprezanje i trap glazba je žanr u kojem se osjecas ugodno, vjerojatno ćeš dijelit moje mišljenje o gore spomenutim trakama. A ako si ispod ili iznad 20, i boli te kurac, e pa, boli i mene brate, samo volim poslušat dobru glazbu i servirat te sukobljavat svoja mišljenja o istoj. Feel free to do that.

Najveći jaz ovog albuma mi je već iznad često spomenuta disonanca između same izvedbe i samih po(r)uka pjesama. Znam, ljudi, nismo svi, štovise velika većina publike fanovi ozbiljne, svjesne glazbe s ispravnim porukama, to se lako da zaključit ako baciš oko na nas YT trending. Znam da je u ovoj kaljuži konzumerističke i prolazne glazbe najbitnije da traka vozi, jer dok vozi, do tad je aktualna, i sto se toga tiče, sve pjesme na albumu, kakve god meni osobno bile, može se reć da voze, neka manje neka više.

Hiljson je očito imao viziju albuma koja je ovo što smo dobili, a tko sam ja da se sukobljavam sa njegovom vizijom njegovog albuma?

Za mene, šta je bitna stavka, Hilje nije razočarao, no nije ni pokazao svoj puni potencijal na ovom projektu, što je u neku ruku i logično, jer se najbolje čuva za kasnije i treba uvijek ostavit prostora za daljnji rast, napredak i poboljšavanje.

No, doduše, Hilje nam je također kroz svo ovo eksperimentiranje pokazao da doslovno može laganini bacit afrotrap projekt, drill projekt, emocionalni pop projekt, bahati trap projekt i da bi svi zasebno zvučali bolji neko 90% scene, sto je, nećemo se zavaravat, ogromno postignuće.

Što smo također mogli naučit iz ovog projekta, jest to da su Hiljson Mandela i Lockroom dobitna kombinacija za budućnost Hrvatskog trapa.

Svi smo imali priliku ranije čuti snippete onoga sto je 'Mandela Effect' trebao biti, i vidio sam da je djelu publike žao sto nismo čuli te trake, jer nijedna pjesma sa snippeta nije završila na albumu, što je meni osobno drago, i dovoljno govori koliko je kreativni proces ovakvog projekta trenutan, nepredvidljiv i većinski se temelji na intuiciji samog artista, i Hilje, mislim da i ti sam znaš, ali evo da ti i ja potvrdim sa svoje strane, intuicija je bila ispravna.

Lockroom je neprikosnoveno odradio svoj posao, Hilje me još jednom iznenadio sa time koliko je svaka traka njegova, što je mislim danas najteže za postići u ovom kaosu copy paste zvukova i flowova. Također, Hilje mi je samostalno popravio sliku o Drillu kao glazbenom smjeru, jer je jedan od jako rijetkih koji je sjeo na drill svojstveno, unikatno i nije kopirao drill recepte koji prolaze, nego bas pokazao i utabao put za eventualne nove drill artiste da ne treba sve biti na isti kalup i po istoj špranci da bi bila jebena drill traka.

Samim time što mi je ovo prva službena recenzija u životu i prva za recenziku, drago mi je sto me zadesio ovaj album.

Uz svo dužno poštovanje, bez obzira na ranije negativne ili pozitivne reakcije, drago mi je što imamo jednog Hiljsona Mandelu na sceni jer pomiče granice otkad se pojavio na istoj. A kad smo već kod pomicanja granica, mislim da je već sada u ranoj fazi Lockroom-ove karijere neminovno da ce se on pridružiti Hiljetu na tom putovanju, samo na producentskoj ruti.

Kako god okreneš, jedna stvar se ne može oduzet Hiljsonu, a to je, da taj Man Dela.

OCJENA: 6.5/10

Prosjek ocjena bi bio 6.41 iliti 6 ako postujemo matematiku i zaokruzivanje na nizu decimalu, no s time da me boli kurac za istu, a i Hilje je kroz svoju dugorocnost i trag na sceni zasluzio tih 0.09 razlike, ako nista na lijepe pletenice, pa cu danas biti velikodusan.

Uzimajuci u obzir da je ovo tek glimpse toga sto Hilje moze pruzit sa svojim potencijalom, moram takoder uzet u obzir da su ove bolje trake s albuma puno bolje nego sto su lose losije.

Hiljsone, Mihovile, svaka cast na projektu i zelim vam masu srece na svim buducima.

TOP 3 (random poredak):

Vrag na Violini, Jos Ovu Noc, Mbappe

TOP 3 začelja (random poredak):

Cura s Kvarta, Nece Kurac, Kanye Kim

---

DISCLAMIER:

Svako mišljenje je subjektivno, nismo Maja Trstenjak.

U komentarima mozete ostaviti svoje osvrte i misljenja, kako na pjesme i album, tako i na samu recenziju.

Hvala vam na vremenu!

2RIST